Biološka zaštita
privatnih, poslovnih i
javnih prostora

Izazove prirode moguće je jedino rješiti na prirodan način.

U urbanim sredinama odstrel i slični oblici uklanjanja životinja nisu prihvatljivi te je moderno društvo bilo prisiljeno pribjeći metodama koje su ekološki prihvatljive i nemaju negativan utjecaj na opstanak neželjenih vrsta.

Biološku zaštitu pticama grabljivicama moguće je primijeniti u gotovo svim uvjetima u kojima je nepoželjna vrsta prirodni plijen ptice grabljivice.

Urbanizacija i ekspanzija ljudskih naselja mijenjaju prirodna staništa velikog broja životinjskih vrsta te odnose između i unutar populacija istih i različitih životinjskih vrsta.

Fragmentacija prirodnih površina i njihova prenamjena u poljoprivredne površine te, posljedično tome, povećana upotreba pesticida, doveli su do gubitka bioraznolikosti i pogoršanja odnosa i same funkcije unutar ekosustava, uključujući prirodne kontrole štetnika.

Smanjenjem raspoloživih staništa te same površine staništa, smanjuje se i broj prirodnih predatora koji su održavali optimalne veličine populacija. Invazivne su se vrste uspješno prilagodile novim uvjetima, a s nedostatkom predatora, njihov se broj povećava. Sve su češći problemi kontrole životinjskih populacija, a suživot s njima često je vrlo težak.

U industrijskim zonama, zračnim lukama, parkovima, tržnim centrima, grobljima, na poljoprivrednim površinama..., probleme stvaraju i ptice (npr. golubovi, vrane, galebovi, guske...) i sisavci (npr. kunići). Njihov preveliki broj čini suživot teškim i nemogućim.

Ptice i sisavci smatraju se nepoželjnima kada oštećuju i uništavaju infrastrukturu i usjeve, odnosno kada, šireći određene bolesti, ugrožavaju zdravlje ljudi, ili pak predstavljaju društvenu smetnju.

Ptice poput vrana, golubova i galebova često predstavljaju rezervoare zoonoza. Te ptice žive u kolonijama, u bliskom međusobnom kontaktu pa je i prijenos s jedne ptice na drugu vrlo izvjestan.

Budući navedene vrste ptica često traže hranu na odlagalištima otpada, na tim se mjestima zaraze enteropatogenim bakterijama (Salmonella spp., Campylobacter spp. i E. Coli).

Poznato je da su npr. galebovi rezervoar virusa influence i paramiksovirusa.

Velik broj ptica stvara ogromne količine izmeta koji se tada nalazi na objektima koje nastanjuju ili unutar njih.

Oborinske vode mogu taj izmet otplaviti i njime kontaminirati i druge prostore, a ako se osuši lako se raznese vjetrom te se udahne ili unese u organizam na neki drugi način.

Izmet ptica, osim što je opasan po zdravlje ljudi, radi ogromne štete na fasadama objekata, pročeljima, krovovima.

Budući izmet ptica sadrži mokraćnu kiselinu, pH izmeta je jako nizak (3-4,5), te je njegovo djelovanje korozivno.

Jednom nastala šteta je ireverzibilna. U svijetu se troše ogromna sredstva za otklanjanje šteta na građevinama nastale izmetom ptica.

Štete na vozilima

Parkirališta za automobile najčešće su ispod drveća na kojima gnijezde ptice. Izmet u ovom slučaju radi štete na isti način kao i na građevinama. Za vlasnike automobila to je iznimno neugodno i skupo.

Buka

Za vrane možemo reći da su najveći i najneugodniji „proizvođači” buke. Već je graktanje vrane neugodno, a kada to čini cijela kolonija, postaje nepodnošljivo. Ovisno o jačini heliopolucije, glasanje u gradovima često je i noću te se stanovnici, iz opravdanih razloga, žale.

Štete na plantažama i usjevima

Mnoge vrste ptica vole se pogostiti na poljoprivrednim površinama. To je vrlo lako dostupna hrana. Najviše stradavaju plantaže bobičastog voća gdje običavaju sjesti čitava jata čvoraka. Vrane pak običavaju pustošiti nasade lisnatog povrća.

PRIMJENA BIOLOŠKE ZAŠTITE PTICAMA GRABLJIVICAMA

Primjena u poljoprivredi

Zimi jata divljih gusaka čine štetu na ozimim usjevima. Za zaštitu od divljih gusaka koriste se veći sokolovi, najčešće ženke hibrida iz kombinacija sjeverni sokol x stepski sokol, sjeverni sokol x kraški sokol ili kombinacija ove tri vrste. Ponekad se u ovu svrhu koristi i orao štekavac budući je on prirodni predator gusaka pa je njihova reakcija na orla jako dobra.

U voćnjacima i vinogradima čvorci prave štetu jedući plodove. U svrhu zaštite ovih kultura koriste se brže i manje ptice više frekvencije leta, koje agilnim letom i žustrim napadima tjeraju manje ptice. Tu se koriste sivi sokol, aplomado sokol, križanci sivog i stepskog ili kraškog sokola, ali dobre rezultate mogu dati i mužjaci jastreba ili harrisovog jastreba.

Važno je da sokolar uzme u obzir veličinu plantaže i količinu štetnih ptica. Najbolji se rezultati postižu kod leta više sokola odjednom za što su najbolje vrste aplomado i kraški sokol. U takvim se kombinacijama uspješno štiti najveća površina.

Prelet stepskog sokola iznad plantaže (Foto: M. Čalkovský)

Primjena u zračnim lukama

U brojnim civilnim i vojnim zračnim lukama diljem svijeta organizirana je biološka zaštita.

Razlog tome su brojne nesreće koje su se događale prilikom polijetanja ili slijetanja zrakoplova pri čemu je došlo do sudara s jednom pticom ili jatom ptica. Zabilježen je jako velik broj takvih nesreća ( npr. 1960. u Bostonu 62 poginulih, 1962. 17 poginulih, ...).

Ovo je ujedno i najodgovorniji angažman sokolara u službi biološke zaštite.

Biološka zaštita u zračnoj luci dijeli se na pasivnu i aktivnu. Pasivna biološka zaštita odnosi se na komunikaciju s okolnim stanovništvom. Kroz razgovore sa stanovnicima područja koja okružuju zračne luke nastoji im se objasniti koliko je važno da ne siju kulture koje bi mogle privlačiti ptice.

Vrste grabljivica koje se koriste u zračnim lukama u svrhu biološke zaštite su: jastreb kokošar, harrisov jastreb, kobac, suri orao, stepski sokol, sjeverni sokol, krški sokol i sivi sokol te križanci sokola.

Sokolarstvo na aerodromu (Foto: nepoznato, web)

Primjena u svrhu suzbijana golubova

Skladišta, crkve, stare gradske jezgre, hoteli, trgovački centri, kolodvori, pročelja zgrada i slično mjesta su gdje se zadržavaju golubovi. Većinom problem golubova čini zapravo velika količina njihovog izmeta koji uništava fasade i pročelja zgrada te spomenike, a vrlo je značajna i njihova uloga u širenju velikog broja zoonoza (npr. pseudotuberkuloza, psitakoza, kriptokokoza).

Gotovo da ne postoji skladište koje nema problem s golubovima. Koriste se razne metode suzbijanja – lovke, paste, zvučnici koji emitiraju glasanje ptica grabljivica, prepreke (bodlje), ali niti jedna metoda nije u potpunosti učinkovita.

Golubovi predstavljaju problem i za suzbijanje pticama grabljivicama jer se uporno vraćaju te je najučinkovitije kombinirati lovke i ptice grabljivice, a po potrebi letjeti pticu i izvan objekta kako bi neželjena vrsta stekla dojam o stalnom prisustvu grabljivice.

Golubovi vole skladišne prostore
(Foto: nepoznato, web)

Primjena u svrhu suzbijana galebova

Galebovi predstavljaju veliki problem u primorskim krajevima. Porastom broja turista ljeti, raste i broj galebova koji dolaze u turistička središta privučeni ostacima hrane i velikim količinama otpada koji se proizvodi u vrijeme turističke sezone, a time raste i broj problema.

Turisti, ne razmišljajući, hrane galebove. Galebovi jako brzo uče te su u stanju vrlo brzo naučiti na vrijeme dolaziti na doručak na terasu hotela. Ubrzo gube strah te se počinju sami posluživati, uzimaju hranu sa stolova i raznose je okolo. Raznose i smeće i otpatke, prljaju rive, terase i bazene izmetom, itd. Krajem srpnja i početkom kolovoza, na vrhuncu turističke sezone, mladi galebovi uče vještine potrebne za preživljavanje. Baš u tom razdoblju, turistima se radoznalost mladih ptica čini vrlo simpatičnom te im serviraju hranu sa stolova.

Istovremeno je u turističkim središtima visoka koncentracija otpada te je galebovima omogućeno da oportunistički dođe do hrane u blizini čovjeka i dobro zapamti „laku” hranu za čitav život. Kao što je ranije rečeno, galebovi su prirodni rezervoari virusa influence i paramiksovirusa, divlje se ptice često prilikom hranjenja otpadom zaraze i enteropatogenim bakterijama te mogu širiti navedene uzročnike tijekom migracije.

Galebovi se brzo naviknu na laku
hranu s terasa hotela
(Foto: nepoznato, web)

Primjena u gradskim parkovima i drvoredima s ciljem suzbijanja vrana

Svoje su stanište u gradskim parkovima i drvoredima pronašle vrana gačac, siva vrana i čavka zlogodnjača. Prizori iz mnogih gradova podsjećaju na prizore iz filma „Ptice“. Hortikulturalno uređenje gradova vranama jako odgovara. Redovito košeni i uređivani travnjaci mjesta su lakog pronalaska hrane. A gradski parkovi i drvoredi bogati su i visokim drvećem poput topola koje su odličan izbor za izgradnju gnijezda jer vrane imaju tendenciju gnijezditi se na višem drveću. To je, nažalost, zato jer se pri izboru drveća ne uzima u obzir urbano šumarstvo i struka.

Štete na vozilima, fasadama i balkonima su ogromne, a glasanje velikog broja vrana tijekom cijelog dana nepodnošljivo.

Zatečeno stanje nemoguće je promijeniti u kratkom vremenskom periodu, a gradovi se na razne načine pokušavaju riješiti vrana.

Suzbijanje vrana trebalo bi se provoditi tijekom cijele godine, najbolje na području cijelog naseljenog mjesta, ili barem na mjestima gdje se vrane najviše zadržavaju. Zimski period u kojem vrane nisu u blizini gnijezda treba iskoristiti za skidanje gnijezda s drveća.